Tekst i fotografije: Miroslav Golubović
Barselona je, bez preterivanja, jedan od najlepših i najkompletnijih gradova na svetu. Različiti sadržaji, poput Gaudijevih zdanja, muzeja, stadiona FK Barselone, akvarijuma, parkova, slikovitih kvartova i nekoliko gradskih plaža privlače milione turista. Tokom cele godine je gužva. Tokom leta je veoma teško naći na licu mesta smeštaj iako su cene kreveta u hostelima i soba u hotelima veoma visoke. Bez obzira na to, Barselona je grad za uživanje u hrani, predivnim sadržajima i plažama.
Let Wizzom iz Budimpešte
Prilikom pripreme putovanja sam tražio direktan let iz Beograda do Barselone ali je početkom juna za let u septembru cena bila 150€ u jednom pravcu. Komapnija Wizz Air leti iz Temišvara i Budimpešte do Barselone. Cene su približne. Kao polaznu tačku sam izabrao Budimpeštu jer je prevoz do tog grada jeftiniji, a i želeo sam da, bar na kratko, obiđem glavni grad Mađarske. Let je bio u šest sati izjutra sa aerodroma Franc List (ex Ferihegy). Gužva na terminalu je bila velika pa je avion poleteo sa dvadeset minuta zakašnjenja.
Prelepe stujardese su se potrudile da let dug dva i po sata brzo protekne. Sedeo sam sa leve strane pa nisam priikom sletanja mogao da vidim Barselonu iz ptičje perspektive. Još prilikom prvog boravka u najvećem gradu Katalonije sam „snimio“ rutu kojom avioni sleću na aerodrom Barcelona El Prat.
Usledila je vožnja autobusom od aviona do zgrade terminala. Brzo je stigao i prtljag. Pošto je avion došao iz zemlje članice Evropske Unije nije bilo nikakve kontrole niti stvari niti pasoša. Čak nije ni bilo službenika u tom delu zgrade. Verovatno se ponašanje putnika prati preko kamera.
Vozom do centra
U holu aerodroma sam našao info pult na kome sam dobio informaciju gde se nalazi železnička stanica. Najjeftiniji način da se stigne do centra grada je voz. Nemojte da kupujute pojedinačnu kartu već komplet od deset karata koji košta 8,25€ ukoliko nameravate da ostanete više dana u gradu. Prodaja se vrši na kioscima na stanici. Sa tim kartama možete da se vozite metroom i autobusima u gradu.
Voz je već bio postavljen. Kompozicija je potpuno nova. Na trenutak nisam mogao da verujem koliko je sve jednostavno. Zapravo zaboravio sam koliko je lako (i dosadno) putovati Evropom. Nema dosadnih taksista, prljavih autobusa niti neprijatnosti u vozovima. Sve je savršeno. Pored mene je sedeo pilot Amerikan Airways koji je verovatno išao u hotel. U blizini svakog sedišta je po jedan monitor na kome se prikazuju mape i trenutna pozicija voza. Do centra se putuje samo dvadesetak minuta jer voz ide i do 150km/h.
Sišao sam na velikoj železničkoj stanici Saints. Otišao sam do glavnog hola i na jednom od šaltera sam napravio nekoliko rezervacija sa Interrail kartom za relacije do Malage i iz Portugalije do granice sa Francuskom za kasnije etape putovanja.
Hostel Rambla
Pronašao sam table koje su me odvele do metroa. Vozio sam se samo nekoliko stanica do čuvene ulice Rambla. U kompozicijama su dodate mape na kojima pored svake stanice po potrebi svetli lampica pa tako možete da znate koja je sledeća stanica. Izlaz iz stanice je na samoj sredini Ramble.
Lako sam našao ulicu Hospital i još lakše hostel u kome sam već jednom bio. Rezervaciju sam napravio preko sajta hostelworld.com nekoliko nedelja ranije. Tada sam platio 10 procenata, a na recepciji ostatak. Cena kreveta u četvorokrevetnoj sobi je 23,5€ te sam odmah, na recepciji uplatio razliku. Dao sam i deset eura kao depozit za elektronski ključ. U cenu je uključen doručak kao i bežičan pristup internetu ali samo u prizemlju.
Najveća prednost hostela je lokacija kao i činjenica da postoji dugi niz godina.
Trg Katalonije
U Rambli je sada, u podne, bila gužva. Trgovci su postavili svoje tezge i izložili razglednice, magnete i slike. Market Sant Josep je već bio pred zatvaranjem. Placa de Catalunya je ime jednog od najvećih trgova u centru Barselone. Uvek neko hrani golubove kojih ima na stotine. Na trgu je ogromna robna kuća El Corte Engles u kojoj ima svega, od igle do lokomotive. U suterenu je veliki supermarket pa možete u njemu da kupite sokove i slatkiše po znatno nižim cenama nego u običnim marketima i bakalnicama.
Ugedao sam znak za turistički info centar. Nalazi se u podzemnom prolazu. Dobio sam gomilu mapa i brošura.
Tada a i sledećeg dana sam primetio da mnogi turiste koriste specijaizovane autobuse za obilazak grada. Postoje dve linije, svaka sa desetak stanica. Možete da se popnete i siđete kada želite. Cena je oko 23€ za jedan, a za dva dana 30€ što je izuzetno mnogo. Obratite pažnju na gužve pred svakom stanicom. Primetio sam da ljudi čekaju po pola sata da dođe autobus, a dešava se da dođe prepun.
Šetnja do Svete Porodice (Sagrada Familia)
Sa trga Katalonije sam krenuo sam ulicom Gracia ka Kući Milja. Uživao sam u arhitekturi i u svakom koraku iako je sunce jako pržilo. U redu je bilo barem dvesta turista pa sam odlučio da nastavim do Sagrada Familije, remek dela čuvenog arhitekte Antonia Gaudija. Bilo mi je potrebno dvadesetak minuta do crkve. Uz put sam posmatrao stanovnike i razne detalje na zgradama ili ulicama. Na svakih stotinak metara stoji grupacija najmanje pet kontejnera od kojih je svaki namenjen za posebnu vrstu đubreta. Ima nadzemnih plastičnih, i podzemnih koji su takođe namenjeni posebnim vrstama otpada.
Parcela na kojoj se danas nalazi crkva je pre početka gradnje bila udaljena kilometar i po od Barselone. Arhitekta Fransesk de Paula del Viljar (Francesc de Paula del Villar) je počeo gradnju 1882. godine. Nakon njegove smrti je radove nastavio Antonio Gaudi, tada mladi arhitekta. Sve prvobitne planove je promenio. Posvetio je čak 40 godina svog života tom projektu i nije ga završio. Nakon njegove smrti 1926. godine pa sve do 1935. godine nastavljeni su radovi. Tokom španskog građanskog rata su mnoge originalne skice uništene jer je izgoreo deo crkve u kome su bile čuvane.
Za sedam godina koliko je prošlo od moje prve posete je mnogo toga urađeno ali se završetak radova na crkvi Svete Porodice se i dalje ne nazire. Prema nekim proračunima 2022. godine će radovi bti okončani. Iznad četiru kule štrče tri dizalice. Sa ove prikazane fotografije prednje fasade Svete Porodice sam uz pomoć Fotošopa "odgurao" dizalice.
Nastavio sam šetnju, spustivši se do Dijagonale i uputio do još jedne neobične građevine pod nazivom Toranj Agbar (Torre Agbar). U septembru 2005. godine je ovu tridesetosmospratnicu otvorio Španski kralj. Arhitekta građevine koja iz daljine, svojim oblikom, podseća na tapon je Žan Nuvel (Jean Nouvel). Nalazi se na trgu Glories Katalanjes (Glories Catalanes). Očekivao sam da je trg gotov međutim ceo kvart je još uvek u izgradnji. U blizini je arena za borbu bikova (Placa de Toros Monumental) kao i Muzej muzike i Nacionalni teatar Katolonije.
Park Guelj
Shvatio sam da u tom kraju nema ničeg zanimljivog pa sam metroom otišao do stanice Lesseps. Prilikom poništavanja karte napravio sam grešku jer sam kartu poništio na pogrešan način. Naime, ubacio sam je u aparat ali sam stao na pogrešnu kapiju pa preporučujem da pogledate u kom je pravcu zelena strelica. Narednih dana sam video da mnogi stranci imaju sličan problem.
Za petnaestak minuta sam stigao do stanice Lesseps. Čitav trg je nedavno obnovljen pa još uvek nisu bili postavljeni putokazi. Hodao sam bulevarom Travesera do poprečne uličice Avenia Santuari de Saint Josep de la Muntanya. Kupio sam veliku flašu vode u kineskom marketu jer sam trebao da se popnem na brdo Guelj. Posle stotinak metara asvalta počinju stepenice ali su gradske vlasti i te kako mislile na turiste ali i na svoje građane. Napravljene su pokretne stepenice koje u više nivoa vode do vrha.
Aktiviraju se uz pomoć senzora pa tako štede električnu energiju. Ugledao sam nekoliko prelepih Gaudijevih građevina. Ulaz je bio besplatan u sve kućice ali je bila velika gužva. Oduševila me je Gaudijeva maštovitost i dovitljivost.
Posed na kome se park i danas nalazi je prvobitno bio namenjen za izgradnju stambene zone po zamisli grofa Euzebija de Guelja (Eusebi Guell). Pošto taj projekat nije ostvaren napravljen je park. Glavni arhitekta je bio Antoni Gaudi. Svaki objekat je Gaudi vešto uklopio u prirodu. Tu su brojne stepenice, stubovi, mozaici koji prate teren te izgledaju kao da je priroda ta koja ih je tu stvorila a ne čovek.
Šetao sam se stazama koje vode kroz šumu četinara i došao do najviše tačke brda. Veći deo Barselone je kao na dlanu. Iz ove perspektive Toranj Agbar izgleda kao ilegalno sagrađen objekat. Prosto štrči. Sa suprotne strane je TV toranj pa sam odlučio da odem do njega. Lagano sam se vratio do metro stanice i odvezao se brzim i efikasnim kompozicijama do već znanog trga Španije (Plaza de Espana).
Poble Espanyol
Zgrada Nacionalnog muzeja umetnosti Katalonije je sijala pod slapovima sunca. Do samog ulaza vodi nekoliko stotina stepenica ali su i tu ugrađene pokretne pa se do vrha veoma brzo stiže. S obzirom da sam već bio u tom muzeju odlučio sam da se prošetam do jednog neobičnog muzeja koji nosi naziv Poble Espanyol.
Za potrebe Internacionalne izložbe u Barseloni (Barcelona International Exbition) davne 1929. godine je izgrađen model Španskog sela. Za 13 meseci je izgrađeno 117 zgrada. Nastale su čitave ulice i trgovi u raznim stilovima koji su zastupljeni u Španiji. U prizemlju su radnje u kojima su prodavnice suvenira, restorani, bakalnice. Tu je crkve, mala bolnica i pozorište.
Ništa bez Kalatrave
Nastavio sam uzbrdo ka TV tornju. Uz pomoć vozača taksija sam našao prečicu za pešake i za nekoliko minuta stigao do velikog olimpijskog kompleksa. Letnje olimpijske igre su održane u Barseloni 1992. godine. Još uvek je poznata pesma "Barselona" koju su izveli španska operska diva Monserat Kabalje i pevač grupe Queen Fredi Merkjuri.
Pevušeći tu pesmu našao sam se tačno ispod neobičnog TV tornja koji je projektovao Santjago Kalatrava. Lokalci toranj zovu Torre Calatrava. Visok je 136 metara. Predstavlja atletu koji drži olimpijski plamen.
Nekoliko mladih ljudi, rekao bih studenata, se sunčalo na savršeno pokošenim travnjacima. U ovaj deo grada, očigledno, retko zalaze turisti pa je veoma mirno. Prošetao sam se do Olimpijskog stadiona i spustio do muzeja umetnosti Katalonije. I odavde je pogled na grad impozantan ali me je u uživanju prekinuo vozač rolera koji se velikom brzinom spustio prvo niz betonske staze a onda je doslovno preleteo stepenike te se za nekoliko sekundi našao na donjem platou. Srce mi je stalo kada video kako leti ali na svu sreću nije pao jer bi verovatno polomio i ruke i noge. Štitnici mu ne bi puno pomogli.
Port Vell
Na Španskom trgu (Placa de Espana) sam ušao u metro stanicu i otišao nekoliko stanica do Kolumbovog spomenika koji je završen 1888. godine. Stub, zajedno sa Kolumbovom figurom je visok 60 metara. Nalazi se na samom početku Ramble iz koje je dolazilo stotine ljude.
Do početka devedesetih godina marina je bila veliko ruglo grada. Veliki magacini su renovirani, a dograđeni su stambeni blokovi, šoping mol, kompleks bioskopa, akvarijum kao i žičara koja spaja marinu sa brdom Mont Žuik. Izgrađena je i marina za stotine jahti koje su tu usidrene. Ima modela od nekoliko hiljada eura ali i četvorospratnih od pedeset i više miliona. Prolaz brodova ne bi bio moguć do marine National (Darsena Nacional) da nije napravljen pokretni pešački most koji se po potrebi rotira za 90 stepeni. Njime je pešacima olakšan prilaz šoping molu i Akvarijumu.
Na samom šetalištu je bila velika gužva. Pravili su je i prodavci tašni i piratskih diskova. Svi su poreklom iz Afrike. Policija se stalno bori sa njima pa nastaje opšti metež kada se pojave uniformisani ljudi. Jedan simpatičan momak se krio iza klupe na kojoj su sedeli momci iz Splita. Pokušali su da ga zaklone ali su policajci viknuli i ovaj je pobegao sa sve čaršavom punim fejkovanih tašni. U tom trenutku se čula sirena koja obaveštava pešake da će se most Rambla de Mar zatvoriti na nekoliko minuta. Spustila se rampa i ovaj mali mostić se zarotirao. Prošla je barka a za njom su otišli i uzdasi većine posmatrača.
Prešao sam most i ušao u veliki šoping mol. Zara, Springfild i još milion poznatih brendova imaju velike prodavnice. Lako sam našao ulaz u akvarijum. Cena ulaznice za odrasle je 17.75€ a za decu pet eura manje. U 35 velikih i malih akvarijuma živi oko 450 različitih vrsta podvodnih životinja. U dva velika tanka žive velike ajkule i razne druge moćne ribe. Ukoliko planirate da odete u Valensiju predlažem da tamo posetite akvarijum koji je veći, noviji i znatno bolji.
Druženje i boravak u hostel Rambla
Po povratku u hostel, u sobi sam zatekao cimerke, dve drugarice iz Velsa i Japanku. Ove dve su bile totalno opičene i užasno neuredne dok je Japanka bila veoma tiha i uviđavna.
Soba je veoma mala i kao što je navedeno na sajtu ima prozor ali gleda u svetlarnik pa nema nikakav efekat. Bitno je da ima klimu jer je tokom leta u Barseloni nepodnošljivo toplo. Kupatila su velika i čista.
Sledećeg jutra sam za vreme doručka napravio okviran plan obilaska. Doručak je odličan. Serviraju ga radnice sa Filipina.
Pijaca i Rambla
Stotinak metara od hostela a praktično na sredini Ramble, sa leve strane, se nalazi market Bokerija (Mercat Boqueria). Na stotinak tezgi se prodaje voće, slatkiši na meru, riba, meso, cveće. Rekao bih da su glavne mušterije stranci koji u grupama stvaraju gužve. Cene voća su malo više nego kod nas ali su zato pršute i kobasice jeftinije. Ima desetine vrsta. Postoje vrste koje su su po 15€ 100g ali i one za 0,8€. Sve je besprekorno čisto. Naleteo sam i na podrum vina. Ima barem dvesta različitih proizvođača, uglavnom iz Španije.
Rambla je najpoznatija pešačka zona u Španiji duga 1,2 kilometra. Prostire se od Kolumbovog spomenika do trga Katalonije. Saobraćaj se odvija dvema odvojenim trakama dok je zona za pešake u sredini. Pod drvoredom platana se hiljade turista i stanovnika Barselone prošeta svakog sata. U donjem delu su kafići i restorani a u gornjem cvećare, suvernirnice.
Kaza Batlo
Želeo sam da vidim barem jedno Gaudijevo delo. Uputio sam se u kvart "Manzana de la discordia" poznat po brojnim objektima izgrađenim u stilu katalonske modernističke arhitekture. Kuća Batljo (Casa Batllo) je izgrađena 1877. godine. Gaudi je dobio zadatak od industrijalca Jozefa Batlja (Joseph Batllo) da ovu stambenu zgradu u potpunosti preuredi u periodu od 1904. do 1906. godine. Nekada obična zgrada je dobila totalno drugačiji oblik i koncept življenja.
Ulaz u zgradu je čak 16€. Na ulazu se dobija i audio vodič sa iscrpnim informacijama o svakoj prostoriji i njenoj nameni. Preporučujem vam da ovu zgradu posetite u ranim jutarnjim satima jer je kasnije gužva i ne može se detaljno spoznati svaki detalj.
Gotički kvart
Prošetao sa se do gotičkog kvarta u kome se nalazi mnoštvo muzeja i prelepih zdanja. Najznačajnija je katedrala koja se poslednjih deset godina rekonstruiše. Katedrala je završena u rekordnom roku. Graditeljima je bilo potrebno samo pedeset godina da je naprave.
Muzička palata
Palata muzike (Palau de la Musica Catalana) je dugi niz godina bila zatvorena zbog renoviranja. Pre nekoliko godina je ponovo otvorena za muzičke događaje. Organizovan obilazak ove prelepe koncertne dvorane traje sat vremena. Cena je 10€. U celom objektu je zabranjeno slikanje i snimanje. Osoblje sve vreme prati grupu pa je nemoguće krišom napraviti fotku.
Obilazak se počinje u atrijumu. Vodič nam je ispričala osnovne podatke o sali i arhitekti pa smo pogledali kratak film. Sa plafona se spustilo bioskopsko platno. Dokumentarni film govori o brojnim ličnostima koje su nastupile u dvorani. Velika pažnja je posvećena i Goranu Bregoviću. Po završetku projekcije veliki stepenicama smo se popeli do glavnog ulaza u dvoranu.
Muzička palata je delo arhitekte Luis Domenek i Muntanera (Lluis Domenech i Montaner). Nastala je u periodu od 1905. do 1908. godine. Jedina je u Evropi koja je može biti osvetljena dnevnim svetlom. Iako su zidovi ukrašeni uglavnom cvetnim motivima vodilo se računa o akutstičnosti. Velike orgulje su i danas u upotrebi. Svakodnevno uz pomoć kompjutera se izvodi dvadesetak poznatih melodija. Tako se sve cevi koriste i samim tim zaštićuju od naslaga prašine koja je najveći neprijatelj orgulja. Dvorana može da primi 2200 slušalaca.
Kamp Nou, Stadion Barselone
Zelenom metro linijom se stiže do čuvenog stadiona FC Barselone, Kamp Noua. Pitao sam putnike na kojoj stanici da siđem. Predložili su mi stanicu Les Corts što sam i poslušao. Stadion je od ove stanice udaljen pet stotina metara ali sam pešačio dodatnih petnaest minuta kako bih našao ulaz koji vodi u muzej. Morao sam da napravim skoro ceo krug oko ovog ogromnog stadiona. Zato je najbolje sići na stanici Palau Reial i spustiti se ulicom Marti Franques. Ima oko petsto metara i tačno se izbija na ulaz za turiste. Obavezno proverite u turističkoj organizaciji da li su tog dana dozvoljene posete.
Pred biletarnicom je bilo stotinak turista koji su strpljivo čekali svoj red. Ulaznica je preskupa, 19€, a za studente 15,5€. Camp Nou Experience vredi svaki uloženi evro. Nisam fan fudbala niti FK Barselone ali me je ova tura oduševila. Dugi hodnik-most vodi posetioce do samog stadiona.
Dostupna je ogromna kolekcija trofeja kao i interaktivne mape raznih postava tokom cele veoma bogate istorije kluba. Najveće uzbuđenje izaziva izlazak na glavni teren. Tribine izgledaju nekako male a na njih staje skoro sto hiljada gledalaca. Nema atletske staze pa su navijači blizu samog terena. Postoji ograda koja je niska ali su strogi zakoni i edukovana i normalna publika garanti da neće tokom velikih utakmica biti incidenata. Dva traktora su kosila travu i prepremali je za početak prvenstva 2010/11. Obeležena ruta posetioce vodi kroz salu za press konferencije kao i posebne lože.
Barseloneta, gradska plaža
Imao sam dovoljno vremena da se prošetam do kvarta Barseloneta. Nalazi se u nastavku Marine. Kvart je sam po sebi po malo mračan. Nisam se osećao prijatno niti sigurno dok sam se šetao uskim i pomalo prljavim uličicama. Video sam ženu koja je uplakana izjurila iz zgrade. U tom trenutku su naišla policijska kola pa su joj uniformisana lica pomogla. Plaža Barseloneta je duga oko kilometar. Često se turisti na njoj odmaraju. Puno je krađa i otimanja stvari pa dežuraju policajci na biciklima.
Na kraju ovog šetališta je Olimpijska marina u kojoj su se održavala takmičenja tokom olimpijade. Poznati američki arhitekta Frenk Geri je napravio neobičnu konstrukciju pod nazivom Fish. U blizini su dve velike luke u kojima se nalaze hoteli sa pet zvezdica. Vratio sam se u centar grada izbegavajući puste ulice Barselonete.
Kupovina autobuske karte za Valensiju
U Rambli je već bila velika gužva. Probio sam se do trga Katalonije i uputio se ka autobuskoj stanici. Hodao sam malim ulicama u kojima saobraćaj nije intezivan. Sve je izgledalo savršeno od novih kontejnerea kojih ima pet vrsta do besprekorno čistih pločnika. U svakom kvartu ima po nekoliko prelepih kafića i restorana u koje, čini se ne zalaze turisti nego isključivo lokalci.
Uspeo sam da nađem prelepu Trijumfalnu kapiju, a samim tim i autobusku stanicu. Wow, ova stanica izgleda kao šoping mol. Na terminalima se ne može naći ni jedna mrlja od ulja ili bilo kakva prljavština. Pronašao sam šalter koji prodaje karte za Valensiju ali službenik nije znao Engleski ili jednostavno nije želeo da priča. Bio je vidno iznerviran i ljut. Devojka koja je pre mene kupila kartu mi je pomogla te je prevela sve što je bilo potrebne. Kartu u jednom pravcu do Valensije sam platio 20€. Kupovina se može izvršti i preko internet sajta.
Kratke informacije:
Barselona je prelep grad ali definitivno, veoma skup. Pare lete na ulaznice jer neki prosek za najveće atrakcije je oko 15€ (po atrakciji). Jedino je povoljan gradski prevoz.
Prevoz u Barseloni
Karta za deset vožnji u koju je uključen i prevoz sa i do aerodroma je 8,25€. Može da se koristi za dve i viže osoba ali isto toliko puta karta treba da se poništi.
Smeštaj u Barseloni
Smeštaj je preskup. Krevet u hostelu se teško može naći ispod 20€ a neka realna cena je od 25 – 30€. Dobro iščitajte preporuke gostiju pre nego što napravite neophodnu rezervaciju. Tokom letnjih meseci je teško naći povoljan smeštaj bez rezervacije. Jun, jul avgust su vreli meseci pa je poželjna klima u sobi.
Hrana u Barseloni
Ima puno supermaketa i fast food restorana pa se može naći obrok za nekoliko eura. Oko pet eura je obrok u Meku, dok se parče pice može naći za 1,5 do 2€ u sporednim ulicama dok je u Rambli 3. Pojeo sam dva parčeta i uživao u piceriji i vratio se u hostel.
Pogledajte fotopis Barselone
|
Putovanje po Južnoj Evropi ukratko:
Opširnije o putovanju
|

