San Luis Obispo, gradić sa čudnom tradicijom

Tekst i fotografije: Miroslav Golubović

Na potezu od San Franciska do Los Anđelesa put prolazi pored San Luis Obispa, totalno nepoznatog gradića. Studenti koji čine većinu stanovništava SLO-a, kako ga i sami nazivaju, su sredinom XX veka pokrenuli čudnu tradiciju. Iz revolta su počeli da lepe švakaće gume u jednom prolazu u centru grada. Iako je leglo bakterija i zaraza zid sa milionima žvakaćih guma je postao jedinstvena atrakcija koja i danas postoji.

Smeštaj preko Couchsurfinga, kod Bena

Autobuska karta iz Santa Kruza je koštala 29$. Uz put sam video ogromne plantaže voća i povrća. Kalifornija je najveći snabdevač čitave Amerike. Sve plantaže su opremljen sa sistemom za navodnjavanje. Pauza je pravljena u King Sitiju.

Na stanici u San Luis Obispu me je čekao domaćin Ben. Prošetali smo se do njegove kuće. Iznenadio sam se kada sam video na kako malom ali veoma dobro organizovnaom prostoru živi. To je kućica od drveta koja nema više od 12 kvadrata. Mala kuhinja, još manji toalet sa tuš kabinom.

Ima čak i spavaću sobu odnosno prostor za spavanje koji je napravljen iznad kuhinje i kupatila. Plazma tv ne zauzima puno prostora kao i laptop i odličan viseći plakar tako da ima sve što je potrebno za život jedne osobe. Ja sam spavao na kauču. Velika kuća njegovih roditelja koja se iznajmljuje studentima je tik uz njegovu.

Ben je završio studije i trenutno radi kao menadžer prodaje solarnih uređaja. Montiraju se na krov kuće te u zavisnosti od površine solarnih ćelija uz pomoć Sunčeve energije akumuliraju je i pretvaraju u električnu. Prosečan sistem košta 20 000$. Nisam želeo da se odmaram. Ben se ponudio da mi pokaže grad.

Centar San Luis Obispa

Centar čini nekoliko ulica sa ekskluzivnim radnjama. Primetan je veći broj restorana brze hrane zbog velikog broja studenata.

Zid zvaka, San Luis ObispoJedna uličica se zove „ulica žvakaćih guma“ (Bubblegum Alley). Ima nekoliko verzija o tome kako je nastala. Pitanje je da li su žvake prvi zalepili na zid maturanti srednje škole ili studenti. Nije važno. Vlasnici okolnih radnji su se bunili i trudili da komunalne službe uklone žvake ali im to nije pošlo za rukom. Ko zna koliko je miliona žvakaćih guma izlepljeno do sada.

Srce grada je Mišn trg (Mission Plaza) jedan od najlepših koje sam video u Americi. Iznad fontane sa mečkom, mečićima i devojčicom su platani stari barem sto godina. Pod krošnjama se krije Stari manastir (Old Mission). Osnovao ga je otac Hunipero Sera (Junipero Serra) 1772.god. Veliko dvorište je veoma lepo uređeno i otvoreno za javnost.

U SLO-u postoje dečiji muzej, muzej umetnosti i istorijski muzej. Prošli smo pored kulturnog centra u kome je bilo na hiljade slika američkih vojnika koji su poginuli u Iraku proteklih godina. Ben mi je rekao da je narod u većini protiv rata i da smatraju da je jedan od glavnih krivaca za pad akcija na svetskoj berzi jer užasno mnogo košta.

Preko rečice San Luis Obispo je napravljeno nekoliko drvenih mostova. Preko njih se dolazi do platoa sa kafićima i restoranima. U blizini je politehnički univerzitet koji ima oko 20 000 studenata. Bio sam u studentskom gradu. Čitav kompleks deluje novo. Šteta što je bio raspust pa nisam mogao da vidim grad pun studentkinja. Uveče sam sa Benom otišao u bar u kome se služi 150 različitih vrsta piva. Probao sam regionalno pivo i nije mi se svidelo jer je bilo suviše slatko.

Žurka....

Dan pre mog dolaska su se u kuću Benovih roditelja uselili novi stanari pa su me pozvali da se pridružim njima i njihovim prijateljima. Bilo nas je desetak. Neko je predložio da igramo karte, a ko izgubi mora da pije. Rekao sam glasno da bi kazna bila efektnija da onaj ko izgubi ne sme da pije na šta su se svi smejali i složili. Prva igra je bila igra piramide. Svi su trudili da mi objasne pravila. Uglavnom, super je bilo zezanje sve dok je u igri bilo samo pivo.

Kada je nestalo poznatog napitka od ječma na sto su stavljene flaše žestokog pića. Ponudili su mi viski što me je oduševilo. Počeli smo sa šatovima (shot – čašica koja se pije od jednom). Nesevesno su me prešli jer se ispostavilo da viski nije viski nego neki sladunjavi burbon koji oni nazivaju viskijem. No, stalno govorim kako treba biti prilagodiljiv pa smo flašu ispraznili za tili čas. Bilo je fenomenalno.

Slonovske foke

Route 1, KalifornijaSledećeg jutra me nije bolela glava. Ben je imao slobodan dan pa je odlučio da mi pokaže nekoliko bitnih mesta u okolini grada. Prvo mi je pokazao sedam brda koji okružuju grad. Krenuli smo putem broj 1 ka Big Suru. Blizu San Simeona na plažama je zaštićena zona za slonovske foke (Elephants Seals). Sezona parenja je tokom leta pa smo posmatrali bitku dva mužjaka. Prilično su se mlatili dok se jedan nije povukao. Udaraju se glavama te borba može biti kobna. Pobednik dobija svoj harem ženki.

Za vreme njihove borbe ostale životinje, kojih ima na stotine, su se sunačale i uživale na plaži. Potrebno je da se posmatraju nekoliko minuta kako bi se videlo da su žive zato što veoma retko prave pokrete. Posetiocima je zabranjeno da prilaze životinjama jer mogu da budu veoma opasne i agresivne. Ženke su znatno manje od mužjaka. U potrazi za hranom najčešće se spuštaju na dubinu od 300-400 metara, a ponekada i do 1500.

Mestašca na ruti 1

U povratku smo svratili u Morou bej (Morrow bay) i Los Osos mestašca na samoj obali. Prošetali smo se neobičnom stazom. Naime, dozvoljeno je civilima da se šetaju po teritoriji nuklearne elektrane. Na posebnom prakingu smo ostavili automobil te smo pešice stigli do kontolne kuće gde su nam uzeli podatke.

Plaza Pismo, KalifornijaNapomenuto nam je da ne smemo da napuštamo obeležene staze. Jedina plaža je bila prepuna mrtvih morskih životinja pa baš i nije bilo prijatno za šetnju. Bilo je i nekoliko povećih hobotnica. Bez obzira na to inspirativno je šetati se i posmatrati prirodu. Na nekoliko mesta su postavljene table sa upozorenjem da svako kršenje pravila povlači upotrebu oružja. Nuklearna elektrana nije mogla da se vidi.

Otišli smo u regiju vinograda - Edna Valley Wine Region ali su sve plantaže bile zatvorene te nismo mogli da probamo vina. Bilo je dovoljno videti nepregledna polja sa nekoliko različitih vrsta vinove loze koje se mešaju po posebnim  receptima.
Naša sledeća stanica bila je plaža Pizmo (Pismo beach).

Sledećeg dana sam busom otišao u Santa Barbaru.

Najnoviji putopisi

Lisabon, prestonica fada i žutih tramvaja Lisabon, prestonica fada i žutih tramvaja Blizu rta Roka, najzapadnije kopnene tačke Evrope, nalazi se Lisabon.... More detail
Anuradpura, stara šrilankanska prestonica Anuradpura, stara šrilankanska prestonica Anuradpura je bila najveća prestonica drevne Lanke. Sinhalski kralj... More detail
Sevilja, jedan od najlepših gradova planete Sevilja, jedan od najlepših gradova planete Mnogi evropski gradovi su, poslednjih decenija, postali previše mo... More detail
Aveiro, portugalska Venecija Aveiro, portugalska Venecija Aveiro je, široj javnosti, nepoznat portugalski gradić koji se nal... More detail
Dolina Loare, dolina kraljevskih zamkova Dolina Loare, dolina kraljevskih zamkova U centralnom delu Fracuske, u dolini reke Loare dugoj 280 kilometara... More detail