Tekst i fotografije: Miroslav Golubović
Los Anđeles je najveći Kalifornijski grad, a u Sjedinjenim Državama po veličini je odmah iza Njujorka. Najposećenije turističke atrakcije današnjice su Geti centar (Getty Center), Volt Dizni Mjuzik hol (Walt Disney Music Hall), Santa Monika, Beverli Hils, Holivud bulevar i filmski studiji.
Dolazak u LA autobusom iz Santa Barbare
Autobus iz Santa Barbare je bio prazan. Upoznao sam Melani iz države Viskonsin, devojku koja je želela da okuša sreću u Holivudu. Mislio sam da ljudi preteruju kada kažu da mnogi odlaze u LA kako bi ih neko spazio ali sam shvatio da nije tako. U busu je bio i Džordž iz severne kallifornije kome je bio životni san da surfuje na plaži Malibu. Voren, moj sledeći domaćin živi u delu grada pod nazivom Korea taun (Corea town).
Shvatio sam da je bolje da siđem na Grejhaund (Greyhound) stanici u Holivudu jer je odatle Korea toun udaljen šest stanica metroom. Nisam mogao da odolim a da se ne prošetam čuvenim holivudskim bulevarom. Ulice su čiste, ali nema nekog suviše interesantnog sadržaja osim čuvenih zvezda na trotoarima. U turističkoj kancelariji sam dobio desetak mapa i brošura sa atrakcijama.
Smeštaj kod Vorena, preko Couchsurfinga
Lako sam našao zgradu uz pomoć Gugl mape (Google Earth-a) koju sam odštampao u Santa Barbari. Voren živi u mirnom kvartu, u zgradi sa obezbeđenjem. U liftu i u hodniku zgrade se čuje prijatna muzika sa zvučnika. Voren živi sam u trosobnom stanu. Radi kao advokat pripravnik u nekoj privatnoj kompaniji. Završio je jedan od fensi koledža u LA-u.
Prilično je povučen i ne hvali se novcem koji očigledno poseduje. U slobodno vreme svira gitaru sa kolegama sa posla. Želeo je da čuje izvođače etno muzike iz Srbije te sam mu dao disk sa mp3 muzikom. Dosta je informisan o događanjima na Balkanu što nije tako čest slučaj kada su američki državljani u pitanju. Smestio sam se u sobu koja je imala zasebno kupatilo. Naručili smo picu za večeru i gledali bejzbol meč preko TV-a.
LA - Downtown
Iako poslednjih godina popravlja imidž, Los Anđeles nije jedan od bezbednijih gradova. Stopa kriminala je još uvek visoka, ali znatno manja nego tokom devedesetih. Obavezno je zaključavanje automobila tokom vožnje. U turističkom centru u Holivudu se savetuje da se izbegavaju šetnje u kasnim večernjim satima. Domaćin mi je rekao da nije bezbedno čak ni sa otvorenim prozorom na kolima stajati na semaforu.
Obilazak LA-a, sledećeg jutra, sam počeo tako što sam crvenom metro linijom sa stanice Normandi (Normandy) stigao do Union stanice (Union Station). Kompozicije podzemne železnice ali a i ceo sistem je relativno nov. Union stanica je glavna železnička stanica otvorena 1939. a dizajneri su otac i sin Parkisons (Parkisons), tvorci projekta gradske kuće.
Prošetao sam se delom kineske četvrti koja me nije preterano interesovala. U Nju Haj ulici (New High St.) se mogu kupiti suveniri na nekom od mnogobrojnih drvenih štandova. Ima puno indijanskih kostima i rekvizita.
Na obližnejm trgu je bila svečanost u čast Indijanaca te su se moglie videti predstave. Potom sam ulicom North Spring prešao preko autoputa 101. Video sam Gradsku kuću, (City Hall) Ministarstvo pravde, Federalnu zgradu i katedralu. To je najneobičnnija katedrala koju sam do tada video. Otvorena je 2002. godine. Nosi naziv „The Cathedral of Our Lady of the Angels“.
Disney music hall, Gerijevo remek delo
Arhitekta Rafael Moneo je projektovao u post-modernističkom stilu. Spolja, katedrala me je asocirala na koncertnu dvoranu, a iznutra na neki finansijski centar. U kripti katedrale se sahranjuju velikani. Jedan od njih je čuveni glumac Gregori Pek (Gregory Peck).
Nekoliko stotina metara dalje je kompleks objekata kulture koji čine Amanson teatar (Ahmanson Theatre), Mark Tejper Forum – sala u kojoj se održavaju alternativne predstave (Mark Taper Forum), Paviljon Doroti Čendler – sedište opere osnovane 1986., direktor Plasido Domingo (Dorothy Chandler pavilion) i Koncertna dvorana Volt Dizni – sedište filharmonije i nekoliko drugih orkestara (Walt Disney Concert Hall). Između foruma i paviljona je ogroman Muzički trg (Music Center Plaza) na kome se umorni prolaznici mogu odmoriti u jednom od kafea.
Udovica Volta Diznija, Lilien, je donirala 50 miliona dolara za izgradnju Muzičke dvorane Valt Dizni. Frenk Geri (Frenk Gerry) je glavni arhitekta projekta. Podzemna garaža je koštala oko 110 miliona, a ukupni troškovi su na kraju narasli na čitavih 274 miliona dolara (ne zaboravite, reč je o koncertnoj dvorani).
Deo razlike je dala porodica Dizni a deo anonimni donatori. Obilazak ovog Gerijevog remek dela je moguć svakog dana besplatno. Potrebno je samo da se ostavi neki lični dokument. Dobije se aparat uz pomoć koga se mogu čuti detalji o građevini, a i o vrhunskim izvođačima koji su ugošćeni od početka rada dvorane. Većina enterijera je u tamnim nijansanama. Proba filharmonije je bila u toku pa je ulazak u veliku salu posetiocima bio onemogućen.
Nedaleko od muzičke dvorane je Muzej moderne umetnosti, zatvoren je utorkom i sredom te nisam mogao da vidim izložbu. Sivik Centar (Civic) je prepun nebodera u kojima su poslovne zgrade. Tu su predstavništva velikih medijskih kuća, banaka i internacionalnih kompanija.
Financial district
Posmatrao sam ljude koji ulaze i izlaze iz nebodera i kako provode pauzu. U jednom od parkića pojedu neku salatu ili brzu hranu (Giros, picu ili hamburger) i naravno, puše jer je svuda zabranjeno unutar objekata. Prostor između zgrada je popunjen klupama, skulpturama i fontanama. U Petoj ulici su se prodavali brza hrana i voće na tezgama. Cene su bile veoma visoke.
Biblioteka grada je treća po veličini Sjedinjenim državama. Arhitekta Bertram Grosvenor Goodhue je napravio delo koje je inspirisana Egiptom. Glavna kula je u obliku piramide, a unutrašnjost holova je ukrašena predivnim mozaicima. Kao i u svim gradskim bibliotekama u Americi i ovde je besplatan internet na desetak kompjutera.
Juvelirski kvart je jedinstven. Na stotine radnji prodaju razne skupocene nakite. Retko koja radnja je veća od 15-ak kvadrata. Veliki prostori su podeljeni na dvadesetak malih verovatno zato što je zakup lokala veoma skup. Ovo je raj za ljubitelje nakita! Obezbeđenje ne dozvoljava slikanje radnji verovatno radi prevencije od pljački i razbojništava.
Peršing skver
Kao i Njujork, Los Anđeles je pun kontrasta. Već sledeći blok je ruglo. Pola lokala zapušteno, beskućnici na trotoarima spavaju, a sitnih kriminalaca ima na svakom ćošku. Peršing skver je u stvari park koji je renoviran 1994. godine. Hteo sam da sednem da se odmorim ali su mi prilazili beskućnici koji u njemu spavaju tražeči pare te nisam želeo tu da se zadržavam.
Dva bloka dalje su ekskluzivne radnje i hoteli: Viktoria Sikret (Victoria Secret), Mejsis, i mnogi drugi poznati proizvođači i trgovinski lanci. Ulice su široke ali se stvara gužva bez obzira na to. Odlučih da metroom odem u detaljan obilazak Holivuda.
I opet, Holivud
Ulaznice za Univerzal studio su preskupe (60$). Iako nisam neki veliki ljubitelj holivudskih filmova verujem da bi mi bilo interesantno. Ovako, video sam Kodak teatar u kome se dodaljuju nagrade za filmsko stvaralaštvo. Teatar je u okviru ogromnog kompleksa Holivud i Hajlend centar (Highland center) koji još čine hotel, ekskluzivni butici, restorani i bioskopske dvorane.
Sa viših spratova se vidi čuveni znak na kome piše Hollywood. Zaključio sam da nije potrebno da idem do samog znaka kako bih slikao izbliza slova postavljena 1923. Slova su često oštećivali nesavesni pojedinci sve dok vlasti nisu postavile zaštitni sistem tako da se sada drastično kažnjavaju vandali.
Treba posmatrati osobe koje kupuje po ekskluzivnim radnjama. Teško je tačno utvrditi koliko silikona imaju u sebi. Ipak, cene u većini radnji nisu previsoke u poređenju sa cenama u Beogradu. Mogu se videti i filmske i zvezde iz show biznisa koje često dolaze u šoping.
Bulevar zvezda
Ispred Graumans Čajnis teatra (Grauman-s Chinese Theatre) je ogromna gužva. Tu su glumci maskirani u poznate filmske ličnosti koji zarađuju od slikanja sa turistima. Nemoguće je videti imena svih zvezda koje su dobile svoje mesto na trotarima Holivud bulevara.
Zaslužili su zvezdu poznati glumci, pevači, voditelji ali i junaci poznatih filmova i serija kao što su Simpsonovi, Duško Dugouško, žabac Kermit ali i prave zvezde poput Frenka Sinatre, Dizi Gilespija, Herba Alperta, Tom Henksa, Šeron Stoun i mnogih drugih. Prošetao sam se okolnim ulicama i shvatio da nema ničega zanimljivog.
Beverly hills
Retko ko nije gledao seriju ili čuo za Beverli hils zahvaljujući zvezdama koje žive tamo. Rodeo drajv je najskuplja šoping ulica na svetu. Najveće svetske robne marke ovde imaju ekskluzivne prodavnice. Ovde nema đubreta i prljavih ulica već je sve vrhunski uređeno. Ne viđaju se često automobili jeftiniji od 50 000$.
Ljubitelji visoke mode će u radnjama Kartijea, Šanela, Eskade, Diora, Gučija i mnogih drugih znatno spržiti svoje zlatne kartice. Greh je ne videti barem nekoliko blokova kuća na Beverli hilsu. Ušao sam u oazu skupih kuća čim sam prešao Sanset bulevar. Ima ih na hiljade. Teško je odrediti koja je lepša ili ružnija, moderna ili ne. Sve su savršene na svoj način bez obzira na stil. Postoji puno kamera i raznih sigurnosnih sistema za nadgledanje i zaštitu imovine i ljudi.
Drveće, trava i uopšte zelenilo je prelepo uređeno. Postoji čak i zajednica Beverli hilsa koja vodi računa o celom kraju pa sa svaki vlasnik kuće koji ne pokosi travnjak na vreme opominje ili kasnije kažnjava.
Getijev centar
Autobuskom linijom 754 sam otišao do Vestvud vilidža (Westwood Village) te linijom 761 stigao do čuvenog Geti centra. Do kompleksa muzeja se stiže specijalnim tramvajem koji putnike vozi na vrh brda. Ono što je neverovatno je da je ulaz besplatan. Plaća se samo parking po ceni od 8$.
Džen Pol Geti (Jean Paul Getty) je bio industrijalac i osnivač kompanije Getty Oil. Rođen je u Minesoti, u porodici koja se već bavila poslovima sa naftom. Bio je veliki kolekcionar veoma vrednih umetničkih dela. Getijev centar je koštao 1,2 milijarde dolara. Čitav kompleks je delo arhitekte Ričarda Majera.
U holu glavne zgrade bio je postavljen neobičan muzički instrument sa ogromnim cevima koje podsećaju na ventilacione sisteme u obliku dvoglavog pauka. Proizvode se, najblaže rečeno, čudni zvuci. Nisam želeo da predugo slušam te sam došao do ogromnog trga sa dve fontane i kafe barom.
U četiri paviljona koji okružuju trg su raznovrsana umetnička dela podeljena po periodima njihovog nastanka. Izloženi su primerci vrednog nameštaja, slika, skulptura, fotografija.
Centralni vrt (Central garden) je oaza. Napravljen je potok koji se stapa u centralni bazen koji podseća na lavirint zahvaljujući gustim niskim rastinjem. Pošto je centar izgrađen na brdu ima desetak mesta sa kojih je pogled na centar Los Anđelesa izvanredan. Treba videti i vrt sa kaktusima.
Potrebno je najmanje pet sati za obilazak ovog neverovatnog kompleksa.
Santa Monika
Los Anđeles se prostorno širi svake godine. Jedan od gradova koji se stopio sa LA-om je Santa Monika. Želeo sam da vidim plaže. Na velikom doku je zabavni park sa malim roler kosterom. Bila je velika gužva jer sem zabavnog parka ima puno radnji i restorana. Prošetao sam se plažom do kvarta koji se zove Mala Venecija. Tu je bilo puno hipika.
Ljudi se rekreiraju na razne načine; vožnjom bicikla, rolera ili trčanjem. Čitava oblast uz more je neopisivo lepa. U samom centru Santa Monike preporučujem šetnju Trećom ulicom koja je trajno zatvorena za saobraćaj. Puno kvalitetnih muzičara zarađuje novac svirajući za prolaznike. Drveće je bilo ukrašeno dekorativnim sijalicama kao da je nova godina, a ne početak avgusta. Nakon nekoliko sati šetnje divnom Santa Monikom sam se vratio kod domaćina u stan.
Fairfax market
Četvrti dan sam najviše proveo šetajući se Korea taunom i Vilšir bulevarom (Wilshire Boulevard). Video sam puno jeftinih radnji sa svim mogućim sadržajima. Ušao sam u jedan ogroman market za prodaju opreme i hrane za kućne ljubimce. Oduševila me je ponuda akvarijumskih riba jer mi je akvaristika hobi.
Na uglu Treće zapadne (3rd West) i Ferfaks avenije (Fairfax) je Farmers market. Nastao je tako što su 1934. god farmeri parkirali svoje kamione na tada praznoj parceli te počeli da prodaju svoje proizvode. Tokom godina je došlo do velikih promena. Sada je to velika šoping zona sa ogromni tržnim centrima, hipermarketima, bioskopskim halama i velikom pešačkom zonom.
Naravno, već posle pola sata sam se izgubio u svim tim šopovima ali Aberkrombi i Fič (Abercrombie and Fitch) odskače od svih. Bio sam i ranije u radnjama ovog čuvenog lanca za prodaju odeće za mlade. Radnja izgleda kao diskoteka sa prigušenim svetlima, glasnom muzikom i totalno opuštenim, polugolim devojkama. Cene uopšte nisu bile previsoke, čak i iže nego u mnogim no-name buticima u Beogradu.
Provod u Holivudu, Geisha club
U večernjim satima me je domaćin Voren odveo u, kako je rekao “najbolji fast food restoran u državi”. Stvarno je u pravu jer se lanac restorana In'n'Out razlikuje pre svega po kvalitetu od konkurencije. Oni ne služe podgrejane odmrznute pljeskavice već isključivo sveže meso. Isto važi i za krompir.
To je bila uvertira za ono što je sledilo. Otišli smo u Holivud, u Geisha klub-restoran kako bi se našli sa Vorenovim drugarima. Ispred kluba je jedan od radnika uzeo auto i odvezao ga na parking. Muškarci su više manje “opušteno” obučeni dok su devojke nosile fenomenalne haljine a pri tom su izgledale kao da ih je neko skinuo sa modne piste.
Džon je Vorenov drug sa studija. Sa njim je bio njegov brat koji je uspešni kompozitor. Njegova dela je izveo Moskovski simfoijski orkestar što je veliki uspeh za jednog mladog umetnika. Rekao mi da je dugo godina svirao trubu ali ga je mrzelo da vežba svakodnevno.
Bilo mi je čudno što naručuju pivo ali su tražili i Saki, japansko alkoholno piće. Pili smo ga tako što smo prvo veliku čašu napunili pivom. Štapiće za jelo smo stavili na čašu, a na njih čašicu sa Sakijem. U istom trenutku su snažno tresnuli rukom o sto da bi čašica sa Sakijem upala u pivo i sve to zajedno popili na eks. Pomislio sam da je to neka “vilidž” fora ali sam posle video da i drugi to rade.
Čak su nam se pridružile devojke koje su sedele za susednim stolom. To je bio samo uvod. Naručili su razne morske plodove. Na kraju večere nam je prišla Geiša kako bi saznala utiske stečene hranom i uslugom osoblja. Posle ponoći nam se pridružilo Vorenovo društvo.
Glavnu reč sve vreme je vodio momak koji je upravo završio specijalizaciju za plastičnu hirurgiju i pokazivao na svojoj devojci šta će sve da joj menja na telu. Da li je živ dočekao jutro ili nije ne znam ali se videlo da je devojci neprijatno. Slušao sam i raspravu o tome koji je fakultet prava bolji, skuplji i poznatiji. Račun je bio 200$ za nas četvoricu što smo podelili na jednake delove. Jeste skupo ali je i te kako vredelo biti tamo i upoznati sve te ljude.
Drugari su hteli da odemo u klub kome sam zaboravio ime ali sam zapamtio da su nam “momci” iz obezbeđenja rekli da možemo da uđemo samo ako kupimo flašu pića a cena je sitnica - 350 dolara. Otišli smo na privatnu žurku u severni LA. Odlična muzika i super ljudi. Upoznao sam nekoliko veoma interesantnih devojaka. Shvatio sam da sam drastično popravio kvalitet govora na engleskom jeziku. Možda od Sakia a možda i flertovanja sa silikonskim devojkama….
Sutradan smo Voren i ja otišli na plažu Malibu. Vreme je bilo oblačno ali dovoljno toplo. Upoznali smo se nekim ljudima iz San Diega pa smo igrali frizbi i odbojku na pesku. U povratku smo prošli kroz još jedan elitni kraj LA-a – Pacifik Palisejds (Pacific Palisades).
Odlazak u San Diego
Moja sledeća destinacija bio je San Diego. Morao sam da odem na glavnu autobusku stanicu. Do Union stanice sam stigao metroom. Dugo nije bilo autobusa koji diretno ide do stanice pa sam otišao sa drugim do Sedme i Brodveja.
Krenuo sam peške ka stanici ali sam već posle nekoliko blokova shvatio da je opasno hodati ovuda čak i po danu. Bilo je nekoliko zapaljaneih buradi, u napuštenim i razrušenim lokalima koji su izgledali kao da su pripremljeni za snimanje nekog holivudskog filma. Na svu sreću je došao autobus.
Šta na kraju reći o LA-u. Nije bilo dosadno, niti opasno. Naprotiv, upoznao sam divne ljude i osetio delić glamuroznog noćnog života.
Pogledajte fotopis Los Anđelesa
|
Putovanje po Sjedinjenim Državama ukratko: Izabrao sam Njujork i Nju Džersi, kao polazne tačke. Sledeći je bio Boston na Istočnoj obali pa Milvoki i Čikago, gradovi na jezeru Mičigen. Potom sam doleteo do Sijetla, uživao u prirodnim bogastvima država Vašington i Oregon (Multnoma vodopadi). U Kaliforniji sam putovao autobusom od San Franciska preko manje poznatih gradića Santa Kruz, Montereja, Big Sura, San Luis Obispa pa preko Santa Barbare, čuvenog Los Anđelesa pa sve do prelepog San Diega. Las Vegas me je oduševio kao i Grand Kanjon i država Arizona (Flegstaf, Preskot, Džerom i Sedona). |

