| Jugoistocna Azija 2009 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst i fotografije: Miroslav Golubović Singapur je jedna od teritorijalno najmanjih država na svetu, sa respetktabilno razvijenom ekonomijom, smeštena na samom kraju Malajskog pouostrva. Sušta je suprotnost ostalim velikim gradovima Jugoistočne Azije. Singapur funkcioniše i izgleda savršeno zahvaljujući novcu, ali i zakonima koji se doslovno primenjuju. U svakom segmentu je ispred svih.
Singapur je grad u kome svaki turista bez ikakvog
iskustva može lako da snađe. Potrebno je poneti pozamašnu sumu novca, a sistem
će vas lako prihvatiti i pomoći vam da se brzo rešite istog. Čak i da nemate na
raspolaganju 100€ dnevno, uspećete da se snađete i sa četiri puta manjom
cifrom, uskraćeni za glamur i luksuz bez kojih se i te kako može videti i
osetiti ovaj grad. U Singapuru je sve jednostavno i jako dobro organizovano kako bi turisti što više vremena posvetili gradu. Internacionali aerodrom Changi je jedan od najboljih na svetu. Na izlasku iz svakog gejta je plan aerodroma sa svim terminalima kako bi što lakše uz pomoć displeja našli svoj let. Hol drugog terminala je prostran. U centru se nalazi velika bašta sa orhidejama, a oko nje boksovi sa slobodnom prodajom - free shoppovi. Blizu njih su velike stepenice koje nizbrdo vode do pasoške kontrole.
Deset godina nisam ušao u neku stranu
zemlju, a da mi nije bila potrebna viza. Imao sam pripremljenu kartu za sledeću
destinaciju, Filipine, kao dokaz da napuštam zemlju, ali nije bilo potrebno.
Službenica me je samo pitala koliko dana ostajem, ispečatirala karton koji sam
popunio još u avionu, provukla novi crveni pasoš da proveri moje podatke i
poželela mi ugodan boravak u Singapuru.
Pokupio sam kofer i uputio
se ka metrou, jer je to najbrži i najjeftiniji način da se stigne do grada.
Prvo sam morao da odem do drugog terminala internim vozom, te sam se liftom
spustio na donji nivo. Prethodno sam podigao novac sa bankomata i tako izbegao
menjačnice. Valuta je singapurski dolar – 1€=1,91S$.
Kratak info o gradu Zvaničan jezik je Engleski, a pored njega i kineski, malajski i tamilski. Tri četvrtine singapuraca čine Kinezi, Malajci nešto više od 14, Indijci nešto manje od 9, a evroazijci 2% od ukupno 4,5 miliona stanovnika. Tokom godine je skoro uvek ista klima, od novembra do februara je kišna sezona mada je tokom cele godine veoma visoka vlažnost vazduha. Boravak u Singapuru je nekoliko puta skuplji nego u gradovima u okruženju.
Krevet u pristojnom hostelu se može naći za 13, hrana za 7 i
prevoz za 5€ po danu. Treba imati u vidu da su ulaznice u muzeje oko 1-5€, ali
su karte za glavne i najveće atrakcije, odnosno tematske parkove od 12–20€.
Struja je 220V, ali vam je potreban
Aerodrom i hostel FootPrints Snalaženje na aerodromu Changi je vrlo jednostavno. Pratio sam znakove do metro stanice. Mogao sam da idem i taksijem, ali bi me to koštalo dvadeset puta skuplje. Kupio sam kartu za metro za više vožnji za 15S$ (5 je depozit za karticu + 10S$ za vožnje). Metro stanica je savršeno čista. Postoji nekoliko panoa sa linijama, ali i besplatne male, džepne mape su dostupne. Brzo je stigla kompozicija sa kojom sam išao dve stanice, pa zatim prešao u drugu. Vagoni izgledaju potpuno novi, sa LCD ekranima. Stalno se sa zvučnika čuju upozorenja da se obavesti obezbeđenje u slučaju uočavanja bilo kakvog sumnjivog predmeta. Svi su izgledali nekako umorni i tihi, iako je bilo podne. Skoro svi su imali mp3 plejere, iPodove ili neke male video igrice. Kroz prozore se mogu videti veliki stambeni, uredno okrečeni blokovi, hipermarketi, sportski tereni.
Sišao sam na stanici
Bagis (Bugis), dopešačio do Ročor centra (Rochor centre). Strahovao sam da su
razdaljine mnogo veće u stvarnosti nego što to uzgleda na karti, kao recimo u
Bangkoku ili Parizu. Ulice su savršeno čiste. Ljudi su dosta disciplinovani,
ali se ipak može videti bačeno smeće ali u znatno manjem obimu nego u drugim
gradovima. Pešački prelazi bez izuzetka imaju ulegnuća za kolica. Lako sam našao ulicu Petak, u kvartu Little India, u kojoj se nalazi hostel FootPrints, otvoren svega nekoliko nedelja ranije. Noć u četvorokrevetnoj sobi je 36S$+10S$ depozita za karticu–ključ. Dva dana ranije sam rezervisao smeštaj preko Hostel Worlda.
Soba je bila odlična, sa dva
kreveta na sprat. Bežičan internet je besplatan, zajedničko kupatilo veliko i čisto. U
prizemlju je kafić i dnevna soba u kojoj se svake večeri puštaju filmovi.
Recepcionar mi je dao savete i preporuke za obilazak grada.
Obilazak grada
Grad
se može videti za jedan dan, ali se može provesti i pet dana jer je ponuda
tematskih parkova velika. Ponavljam, grad je veoma skup za azijske standarde,
ali se svakako može proći veoma jeftino. S obzirom da sam bio smešten u kvartu
Little Kvart Little India je jedan od najživopisnijih u Singapuru. Falile su mi krave na ulicama da bih se osećao kao da sam stvarno u Indiji. Šalu na stranu, uspeo sam da vidim čak i uličnu prodaju i to ne na tezgama već na podu. Male i uske uličice i temperamentni stanovnici-doseljenici iz Indije, Pakistana, Malezije i mnogih drugih zemalja. Hramovi različitih religija, napraveljni blizu jedni drugih dokazuju da se može živeti u zajednici. Svaka zgrada, hram ili radnja su interesantni da se zastane kraj njih. Najviše je bilo servisa tehnike ispred kojih su bili odbačeni stari kompjuterski delovi ili televizori. Posetio sam hramove; Hinduistički Sri Veeramakaliamman, budistički Sakaya Muni Buddha Gaya, taoistički Leong San See iz 1917.godine i džamiju u Mayo ulici. Nakon što sam se, najblaže rečeno, i pogubio u moru tehnike na Sim Lim skveru, krenuo sam ka samom jezgru grada. Prvo sam spazio bilbord na kom je devojka iskrvavljenog lica, kao poruka da se pod dejstvom alkohola ne vozi automobil – "If you drink, don’t drive".
Na ulasku u veliku jednosmernu ulicu Benkolen (Bencoolen St) je ogroman saobraćajni pano na kome je stajalo obaveštenje da se ulazak u centar naplaćuje 1S$ do 14h, a duplo više kasnije. Naplata se vrši elektronski. Teško je na ulici naći auto stariji od deset godina. Sva vozila su nova, klimatizovana, sa standardizovanim motorima koji minimalno zagađuju okolinu.
Singapurski muzej umetnosti
(www.museum.org.sg/sam) je
nudio specijalnu izložbu Korejske umetnosti. Preko puta je ogroman centar u
kome je univerzitetska biblioteka, a dijagonalno čuveni Randevu hotel
(Rendezvous).
Na kraju
Orchard Road
Čak i ako ne volite previše
šoping, Singapur će vas totalno promeniti i naterati da uđete u radnje koje
biste u nekom drugom gradu u širokom luku zaobišli. Orčard roud (
Gledao sam parfeme,
odeću i slične stvari za koje znam okvirne cene iz Pariza i Njujorka, te mogu
da zaključim da ništa nije jeftinije, možda je čak i skuplje. Naravno, postoje
izuzeci. Čak i u tim radnjama, kada sam pitao za cene fotoaparata, posle prvog
odgovora (prva cena je uvek viša nego kod nas) dobijao sam i drugi i treći kako sam se približavao izlazu. U
svim tim molovima je veliki izbor restorana brze hrane. Kupovao sam u kioscima
Old Chang Kee spring rolls ili neke lokalne specijalitete od mesa i testa za 2
ili 3S$ po komadu. Prilično je jeftino za singapurski standard.
Singapurska reka Peške sam otišao do Singapurske reke, tačnije od Clark obale (Clark Quay), Merlion parka gde je postavljen Lav - simbol Singapura, visok 8,6 metara a težak 70 tona. Pošto je kiša bila dosadna sakrio sam se ispod Eldžin (Elgin) mosta. Mnogi singapurci su nastavili da džogiraju. Na stazi za džogiranje stoji natpis da je strogo kažnjivo svako voženje bicikla ili motora. Kada je kiša prestala popeo sam se na most i slikao Finansijksi kvart.
Oblakoderi su krasili nebo koje je počelo brzo da se razvedrava. Sa druge strane obale je desetine kućica u kojima su kafići i restorani. Hteo sam da vidim prvo Kolonijalni kvart. Mislim da je totalno nepotrebno govoriti da su sve fasade, sa veoma retkim izuzecima, nove. Prošao sam pored zgrade Asian Civilisations, stare zgrade Parlamenta, skupštine grada (City Hall) i stare i nove zgrade Vrhovnog suda (Supreme Court). Ispred je ogrman park u kome se nekada igrao kriket. Preko Cavenagh mosta, koji je najstariji i jedini viseći napravljen 1869. godine, sam došao do verovatno najekskluzivnijeg hotela u Singapuru, hotela Fullerton. Ranije je u toj zgradi bila pošta. Bacio sam pogled na ulaz u hotel. Na sekund sam pomislio da se i to plaća....
Vratio sam se na čelični Andersonov most kako bih slikao dugu koja se izvijala iznad centra Esplenejd, atraktivnog arhitektonskog poduhvata. Napravio sam krug i tako stigao do Boat Quay-a, gde su kafići u kojima poslovni ljudi nakon napornog dana ispijaju koktele, kafe i pivo. Sedeo sam na klupi uz samu reku i video malu četu pacova kako preturaju po otpacima koje je izbacila reka. Cene u kafićima su prilično visoke, ali prihvatljive. Može se večerati za 10€ po osobi u nekom od mnogobrojnih restorana namenjenih turistima. Možete da se vozite brodom i tako uživate u oblakoderima i starim zgradama grada Singapura. Na platou ispred jednog nebodera je bilo masovno rekreiranje. Uglavnom žene su vežbale uz popularnu muziku. Posmatrao sam ih ispred statue posvećene Stemfordu Reflsu (Stemford Raffles), osnivaču grada Singapura, koja je napravljena na mestu gde se on prvi put iskrcao na tle tadašnjeg ribarskog mestašca.
Oduševio sam se atmosferom i čistoćom. Vazduh je jako čist. Zamisilite, u 19h nije bilo gužvi na najvećim ulicama. U divnom parku je teatar i koncertna dvorana Viktoria, koju su Britanci izgradili u XIX veku. Još uvek se koristi, ali za male predstave, jer je Esplenejd preuzeo glavnu ulogu u kulturnom životu Singapura. Ponovo sam prošao pored Skupštine grada i otišao do šoping mola Funan, specijalizovanog za IT proizvode. Radnje su veće nego one u Sim Lim skveru, ali su i cene znatno više i čini se da su fiksne. Stvarno je nejasna logika da fotoaparat koji košta u Nemačkoj 500€ u Singapuru iznosi 700, i da sa takvom cenom ima kupce. No, kao što sam već rekao, nije sve tako crno pa se može povoljno pazariti ali sa velikim oprezom i predznanjem.
U hostelu sam bio sa dvoje holanđana i indonežaninom. Holanđani su tri meseca bili u Australiji i na Novom Zelendu. Svratili su Singapur da bi videli grad i nastavili put ka Bangkoku.
Ostrvo Sentosa Za drugi dan sam planirao da posetim jedan od najlepših zooloških vrtova na svetu, ali me je u tome omela kiša. Odlučio sam da odem na ostrvo Sentosa koje je zelena oaza Singapura, da bih između ostalog video Underworld, veliki akvarijum. Trenutno se gradi Universal studio, ali će sredinom 2010. godine radovi biti gotovi. Ostrvo nudi razne sadržaje pre svega za zabavu, peščane plaže, akvarijum, šou sa delfinima, staze za pešačenje i 4D bioskop.
Do ostrva se može doći
busom, tako što ćete sići na stanici Harbour Front. Produžite pravo nakon što
izađete iz stanice i posle sto metara skrenite blago desno. Tu je okretnica
autobusa koji vozi na ostrvo. Za tu liniju ne važi kartica za prevoz. Vožnja
traje kratko. Do Sentose se može stići i žičarom, ali je ona znatno skuplja. Na
autobuskoj stanici je mapa sa lokalnim linijama koje besplatno prevoze putnike
do raznih delova ostrva. Prošetao sam se do neobične fontane koja podseća na
Gaudijev rad. U blizini je ogromna statua lava, simbola Singapura.
Do Underworlda sam stigao
lokalnim besplatnim vozićem. Cena je 26S$, ali je zaista vredelo potrošiti
novac.
Šetnja uz reku
S obzirom da je kiša bila
suviše dosadna, te me je onemogućila da istražim ostrvo, vratio sam se u grad,
tačnije u kinesku četvrt (
Dobra stvar postojanja
velkog broja šoping molova je ta da tokom kiše možete da provedete vreme u
njima i pogledate neki film u Suntec City-ju. Posle sat vremena provedenih u
ovom neverovatnom carstvu šopinga sam se prošetao do Esplenejda (Esplanade,
Theatres On the Bay), kompleksu zgrada u kojima
je koncertna dvorana, pozorište, dvorane za manje priredbe i umetničke
svečanosti. Pandan je Singapurskoj operi. Cene karata su veoma visoke. U
blizini je čuvena
Od septembra 2008. godine se
na ulicama Singapura voze atraktivne noćne trke Formule 1. Najveći deo staze je
upravo u Marini, ali deo prolazi i pored hotela Fulerton, preko mosta Esplenejd
i istoimenog teatra. Na trenutak sam zamišljao bolide kako jurcaju pored
mene.... Nisam imao želju da posećujem muzeje, već što više da se šetam. Iako
nisam ljubitelj šopinga, proveo sam dosta vremena upravo u molovima jer
pojedini izgledaju kao institucije. Odličan primer je Raffles City Mall koji je
u sastavu velikog i poznatog hotela.
Bugis kvart se nalazi do
dela Little India. Kraj je veoma slikovit i interesantan. U ulici
Kupovina fotoaparata ili nekog drugog tehnickog uredjaja Oduvek je Singapur poznat po bagatelnim cenama tehničke robe. Tako je nekada bilo. Danas morate da budete veoma informisani o cenama i spremni na veliko cenjkanje ako želite da prođete jeftino. Na Sim Lim skveru je istoimeni veliki šoping centar u kome su po spratovima raspoređeni uređaji. U prizemlju su mobilni telefoni, na prvom i drugom spratu fotoaparati i razni gedžeti, a na trećem i četvrtom računari, prenosni i kućni. Na prvi pogled ti izlozi i radnje sa stotinama modela fotoaparata i opreme su mi delovali magično. Međutim ubrzo sam shvatio da je kupovina vrlo, vrlo teška.
Naime, ne postoje fiksne cene, odnosno napisane, mada, tamo gde su napisane ne mora da znači da su konačne. Uzeću za primer SLR aparat Nikon D60 sa objektivom 18-55mm VR, koji je još uvek aktuelan. Prva cena je 550€ (što je više nego kod nas), ali se sa dobrim pregovaranjem možete spustiti na 255€ što je skoro duplo jeftinije nego u Srbiji. Isto važi za D90 i Canon 50D. Najvažnije je da znate šta kupujete, ime modela i cenu u Americi, proverite na www.jr.com. Samo tako ćete uspeti da profitirate kupovinom.
Isto tako, garancija ne važi u
Evropi, ali mislim da vredi rizikovati. Izbor modela svih marki je ogroman, kao
i objektiva i ostale opreme. Kupovinom skupog SLR aparata u Singapuru može da
se uštedi puno novca. Pre cenjkanja pitajte da li vam prodavac govori cenu sa
ili bez poreza, i imajte to u vidu. Novac plaćen za porez će vam biti vraćen na
aerodromu, ali ne znam koliko ta procedura traje i kako funkcioniše... Ne
zaboravite i na plaćanje poreza i carine na našem aerodromu.
Šopovi
Odlazak iz Singapura Poslednjeg jutra sam ustao u 07h, istuširao se i otišao na stanicu Bugis. Metro je brzo naišao. Bio je pun, ali sam uspeo nekako da se smestim sa koferom jer su ljudi bili toliko uviđavni da su mi napravili mesto do prozora. Sve vreme, do aerodroma, kompozicija ide nadzemno pa se vide krajevi kroz koje prolazi. Nisam uspeo da uočim neku zapuštenu, neiskorišćenu parcelu, deponiju smeća niti bilo šta slično. Grafita skoro da nema, sve je čisto, kao da je rađeno u fotošopu. Ovaj voz nije išao na aerodrom pa sam morao da presednem na stanici EW4. Bitno je samo da se slušaju upozorenja sa zvučnika. Brzo sam stigao na aerodrom. Pošto sam bio nervozan nisam tražio šalter na kome se kartica za prevoz menja za depozit. Moram da priznam da nisam shvatio kako funkcioniše taj sistem. Video sam jednog momka koji je čekao u redu da kupi novu karticu pa sam mu poklonio moju jer je bilo kredita za barem tri vožnje. Ko ne daje, ne dobija, kaže naš i mnogi drugi narodi... Ugledah svoj let na velikom ekranu i krenuh na Terminal 3, sa koga je avion JetStar-a trebao da me odveze do glavnog grada Filipina, Manile.
Konačan
utisak je veoma pozitivan. Ipak u Singapur je poželjno ići sa većom količinom
novca, kako bi se grad osetio na pravi način. Neprestano se zidaju novi objekti
koji će u budućnosti učiniti grad atraktivnijim. Jedino razočaranje predstavlja
činjenica da vlasti dozvoljavaju pogađanje oko cena prilikom kupovine tehničke
robe po kojoj je Singapur širom sveta poznat. Prosledite prijateljima... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| < Prethodni tekst | Sledeći tekst > |
|---|





