| Jugoistocna Azija 2009 | |||||||||||||||||||||||||||
|
Plaže u okolini Ao Nanga, Tajland
Tekst i fotografije: Miroslav Golubović
Plaže Pranag, Rai Le istočna, Rai Le zapadna, Ton Sai....
Izbor
plaža i izleta u Ao Nangu je veliki. Kao što sam već rekao provincija Krabi je puna
iznenađenja. Možete da odete u Khao Sok nacionalni park ili na ostrvo Tapu na
kome je snimljen film "Čovek sa zlatnim pištoljem " iz serijala o
Džejms Bondu. Po predlogu nemca Majkla sam otišao na Rai Le i Ton Sai. Čamci često polaze sa plaže Ao Nang ka mnogim destinacijama. Kućica za prodaju karata se nalazi blizu granice Ao Nang i Noparat Tara plaže. Povratna karta je 80 bata. Nemojte da nasednete na priče "slučajnih prolaznika" koji će vas posavetovati da kupite karte "nasumično odabranoj agenciji" po, naravno, većoj ceni. Morao sam da sačekam nekoliko minuta da bi se sakupilo deset osoba. Jedan mladić nas je odveo do čamca. Mukica je bio prekriven od glave do pete odećom. Na glavi je imao veliki kačket sa dodatkom koji mu je pokrio vrat kako ga ne bi spržilo sunce.
Nošenje zaštitnih pojaseva za spasavanje je obavezno za sve putnike. Velikom brzinom smo se kretali. Motor je veoma bučan. Čini mi se da je napraveljen za kamione a da je prerađen za čamce. Motor vrti elipsu koja je na šipci dugoj dva i po metra. Ona je pomerljiva pa je vozač po potrebi zaroni u vodu i tako pokreće plovilo. Tokom uzbudljive vožnje smo nekoliko puta uletali u putanje drugih čamaca koji su prošli nekoliko sekundi pre. Poskakivanje je na trenutak bilo zastrašujuće ali i istovremeno bezopasno. Stene koje izranjaju iz mora su zaštitni znak regije Krabi. Asocijacija je milion. Neke podseaju na oglođeni pileći batak. Posle 15 minuta truckanja po talasima smo stigli na plažu.
Kada sam napustio čamac i video plažu Phra Nang ostao sam bez teksta. Bila je još lepša od one na ostrvu Tao. Ni je bilo ni previše ni premalo ljudi. Pošto nema nikakvih objekata, prodaja hrane se vrši sa čamaca koji su pokretni restorani. Imaju sve u ponudi. I palačinke, i sendviče i jela tajlandske kuhinje...
Ambijent je divan. Tišinu retko
naruši čamac koji doveze nove turiste. Na kraju plaže je Pranag pećina. Ulaz se
plaća 50 bata. Pećina nije ni velika niti krije nešto posebno. Dovoljno je
videti je samo spolja. Malko ispred, sa leve strane je staza koja vodi do druge
strane poluostrva. Sa desne strane je još jedna ali veoma strma i zahtevna
staza koja vodi do vrha brda. Stoji upozorenje da se sa papučama i sandalame ne
preporučuju penjanje. Za penjanje je neophodno korišćenje konopca koji je
pričvršćen za vrh.
Istočna plaža (Rai Leh east) je manje aktraktivna od zapadne. Na visoke stene se pentraju planinari iz svih delova sveta jer su veoma atraktivne i zahtevne. Ima nekoliko stotina ruta za penjanje. Hodao sam uz njih. Bilo je veoma klizavo ali interesantno i vredno male muke.
Koriste sa traktori sa specijalnom
prikolicom, koji voze po vodi barem 200 metara od obale do dubine od 50cm pošto čamci ne mogu da dovezu robu do obale. Verovatno se
nekad neki zaglavi ali im ta rabota, u svakom slučaju, funkcioniše. Prošetah se do zapadne Rai Le plaže. Bilo je puno ljudi jer je na njoj hotel sa četiri zvezdice. Velika mana plaže je oštro kamenje u vodi koje je nemoguće izbeći jer se nalaze na mestu gde je suviše plitko za plivanje. Ukoliko se posečete imate razlog da unajmite jednu od milion maserki stopala. Četrdesetpetominutna seansa staje 300 bata, mada efektivne masaže je jedva 20 minuta. Prija u svakom slučaju.
Odlučio sam da odem do plaže Ton Sai koju razdvaja ogromna stena sa zapadnom Rai Le. Penjanje uz pomoć kanapa je trajalo pet minuta, hodanje po relativno ravnom tlu isto toliko. Spuštanje je trebalo bude lako, međutim.... Ta poslednja stena je pocepana po sredini, šest, sedam metara i ne postoji nikakva staza već male rupe u koje možete noge da zakačite i tako idete korak po korak. Toliko sam bio znojav da su mi ruke bile klizave. Na dnu je pesak ali je nemoguće bezbedno skočiti i pri padu izbeći stenu a ne krcnuti neku kosku. Kao za inat, nije bilo nikoga u blizini da mi pruži ruku. Uspeo sam, na kraju, nekako bezbedno da siđem.
Ton Sai plaža je namenjena pre svega planinarima i bekpekerima. Ima nekoliko kampova i lepih peščanih plaža. Ručao sam u jednom sjajnom restoranu. Porcije nisu velike ali su ukusne i jeftine. Posle kupanja sam morao da se vratim na Rei Le plažu jer mi povratna karta nije važila sa Ton Sai plaže.
Penjanje uz onu famoznu
stenu je bilo teže nego silaženje jer sam za sekundu bio znojav. Ovaj put je
naišao jedan momak iz suprotnog pravca, kada sam mislio da ću pasti, pa mi je
pomogao. Silaženje na drugu stranu je bilo lako i jednostavno. Ostao sam sat
vremena na plaži. Upoznao sam par iz Moskve. Inače, u ovom delu Tajlanda je
bilo jako puna Rusa te je njihov jezik mogao da se čuje skoro svuda.
Čamci
koji voze nazad, na plažu Ao Nanag polaze kada se napune. More je bilo prilično
nemirno pa silaženje nije bilo jednostavno. Izlet na plaže Pra Nang, istočnu Rai
Le, zapadnu Rai Le i Ton Sai je bio pun pogodak! Prosledite prijateljima... |
|||||||||||||||||||||||||||
| < Prethodni tekst | Sledeći tekst > |
|---|





