| Evropa 2003 | |
|
Rim, Italija (Rome, Italy)
Tekst i fotografije: Miroslav Golubović Jedna od mnogobrojnih pogodnosti koje Interrail karta pruža jeste mogućnost da se, u toku samog putovanja, predomislite i odete u grad koji niste planirali da posetite! Tako me je, jedna slatka amerikanka u Madridu, nagovorila da posetim glavni grad Italije. Noćni voz između Nice i Rima postoji, ali je zbog teške saobraćajne nesreće u jednom od tunela blizu Monte Karla, bio privremeno ukinut. Tako sam do Monte Karla došao vozom, potom do Mentoa autobusom, zatim kratkom vožnjom vozom do Ventimiljije i, konačno, noćnim vozom stigao u Rim. U vozu, koji po čistoći podseća na naš lokalni, upoznao sam zanimljivu Slovenku iz Pirana koja radi kao kelnerica, na jahti nekog bogataša, u Monte Karlu. Plata joj je 2.500 evra mesečno, ali mi je rekla da nije zadovoljna. Vreme je brzo proletelo u razgovoru. Bili smo prinuđeni da spavamo na sedištima obzirom da su kušet kola bila rasprodata.
Rim je dinamičan i euforičan grad, čija me je užurbanost nakon mirne Azurne obale, definitivno razbudila i pomalo iritirala. Stigavši na glavnu železničku stanicu Termini, uputio sam se u hostel za koji sam imao rezervaciju sačinjenu nekoliko dana pre. Noćenje je 20 eura. Hostel Star Gate je pristojan i preporučujem da odsednete u njemu. Sobe su osmo-krevetne, ali ogromne. U blizini hostela se nalaze nekoliko supermarketa, Internet centar kao i perionica veša (jedno korišćenje se naplaćuje 5 eura).
Tri dana, provedena u Rimu, pamtiću po motociklistima
koji, kada se pešacima upali zeleno svetlo na pešačkom prelazu, sa svih strana
izleću i ne poštoju pravo prolaza. Mnoge neverovatne situacije sam video u
Rimu, a mislio sam da se mogu videti samo u Beogradu. Saobraćaj je poprilično
haotičan. Pomalo me je razočarala činjenica da u metro-stanicama i
metro-kompozicijama nema klime. Gradski autobusi dosta podsećaju na naše iz
doba sankcija po sporosti i dotrajalosti, a ni glavne gradske saobraćajnice nisu
bez rupa. U pojedinim delovima grada, pešaci moraju ići putem, ne bi li zaobišli parkirane automobile na trotoarima i pešačkim prelazima. Čistoća grada nije baš na očekivanom nivou, ali me nemarnost gradskih vlasti neće ometi da Rim posetim ponovo.
Žene, bilo mlade ili stare, maksimalno su negovane, sređene i doterane bilo da idu u jutarnju kupovinu ili večernji izlazak. Zanimljivo je to, da muškarci, kada idu na posao nose Armani odela i izgledaju zaista dobro, šmekerski, a većina njih voze mopede stare dvadesetak godina. Mogu se videti i brojni Fiatovi automobili iste starosti. Ono što je najvažnije je da vlasnici, bar tako izgledaju, uopšte ne mare zbog godina koje njihova prevozna sredstva imaju, već se na njihovim licima vidi osmeh i ponos koji se može retko videti, recimo, u Nemačkoj.
Park Borghese je zelena oaza šireg centra Rima. Do parka,
sa Venecijskog trga, možete doći mini-busevima koji su bešumni, jer se napajaju
akumulatorima, a ne dizelom.
Foro Romano je lokacija sa sačuvanim zdanjima iz perioda
Starog Rima. Nalazi se preko puta koloseuma (ulaz 10 eura). Razočarala me je
činjenica da popust za ulaz u Koloseum imaju samo studenti članica Evropske
Unije i to od četiri eura. Zapravo, u čitavoj Italiji se primenjuje to pravilo.
Obavezno kupite kvalitetan plan grada, jer je besplatna
karta konfuzna zbog činjenice da je štampana sa obe strane, što će vam praviti
veliki problem tokom obilaska Rima.
Oduševili su me fast-food restorani u kojima možete kupiti picu na meru! 100 gr pice košta od 0,8 do 1,9€. Ogroman izbor neuobičajenih kombinacija nadeva i začina, navešće vas da više puta dnevno posećujete ova "drevna" zdanja.
Korisni linkovi: www.romaturismo.it/v2/en/main.asp Prosledite prijateljima... |
|
| < Prethodni tekst | Sledeći tekst > |
|---|





